Uoči 18. studenoga i 31. tužne obljetnice, prisjećamo se patnje stradalih civila iz Vukovara, Škabrnje i brojnih drugih ranjenih hrvatskih gradova i sela te velikodušne žrtve naših branitelja.

Izdvajamo nekoliko prigodnih poruka naših učenika.

Žao mi je svih vojnika i nevinih ljudi -  žrtava rata. I onih koji i danas moraju živjeti s ružnim prizorima u sjećanjima.

Kako ste izdržali? Što vam je prolazilo glavom dok su bombe i meci letjeli na sve strane? Kako ste smogli snage oprostiti taj zločin? Ne mogu pojmiti što ste sve proživljavali, ali suosjećam s vama.

Svakim ste proživljenim događajem sve jači.

Dragi ratnici, velika vam hvala na obrani naše lijepe domovine. Žao mi je svih vaših kolega i vaših voljenih osoba koje su izgubile život u ratu. Nadam se da ćete ostatak svojega života provesti mirno i sretno.

Hvala vam što ste se žrtvovali za sve nas. Hvala vam što ste ostali jaki i borili se. Zauvijek ćete ostati naš ponos.

Vrijeme prolazi, bol ostaje. Vrijeme prolazi, uspomene ne blijede. Hvala vam, dragi heroji.

Jači ste i hrabriji no što ćemo mi ikada biti.

Hvala vam što ste bili toliko hrabri i što imate toliko srce da obranite svoju državu i sve nas. Žao mi je što živimo u stoljeću u kojem riječ rat još uvijek preživljava.