preskoči na sadržaj

Srednja škola Buzet

Login

  

 

Kalendar
« Kolovoz 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
31 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji

Meteorološka postaja

Brojač posjeta
Ispis statistike od 30. 6. 2016.

Ukupno: 42510

 

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Projekt Moja Ćićarija
Autor: Irina Kosanović, 31. 5. 2015.

  Srednja škola Buzet članica je Međunarodne Eko-škole, a 2015. obnovit će status i tada steći trajni, zlatni status Međunarodne eko-škole. Škola mora dokazati da je u provedbi programa, prema zacrtanim smjernicama, produbila i proširila rad na izabranim temama


PROJEKT „MOJA ĆIĆARIJA“

 

          Srednja škola Buzet članica je Međunarodne Eko-škole, a 2015. obnovit će status i tada steći trajni, zlatni status Međunarodne eko-škole. Škola mora dokazati da je u provedbi programa, prema zacrtanim smjernicama, produbila i proširila rad na izabranim temama.

Naša je Škola za to odabrala projekt Moja Ćićarija posvećen istraživanju prirodnih ljepota i zdravog okoliša, kulturne baštine i običaja užeg zavičaja naših učenika. Počeli smo s Ćićarijom, a sljedeće godine bit će to, prema dogovoru, neki drugi kraj Buzeštine.

U pripremu i realizaciju projekta uključili su se učenici i nastavnici, a posebno aktivni bili su učenici koji žive na Ćićariji ili su  podrijetlom s tog prostora: Anton Grbac, Patricia Šverko, Leonardo Grbac – Šverko, Enia i Lucia Žudić, Ivana Matković.

Za otvorenje izložbe i prezentaciju projekta pripremljen je prigodni program u kojem su sudjelovali učenici naše Škole i gosti s Ćićarije: Irena Šverko, Branko Zlatić,  Anita Cesar, Miro Šverko, Ženska vokalna skupina Lanišće.

Okupljenim učenicima, djelatnicima Škole i gostima emotivnim se govorom obratila gospođa Irena Šverko, predsjednica Udruge Jažulice iz Lanišća:

„Iznimno mi je drago što smo i mi dio ove velike i lijepe priče o Ćićariji jer, vjerujte mi, nitko ne može toliko voljeti, a ponekad i  mrziti Ćićariju kao oni koji su dio nje – mi Ćići. Drago nam je što se ponekad netko sjeti i te „uspavane ljepotice“, područja na kojem su nekad živjele tisuće ljudi. Ćićarija je zaključala svoje priče i događaje, zaspali su u nekom prošlom vremenu i sada je sve manje onih koji se sjećaju i pričaju o tome. Danas je malo svjedoka prošlosti i zato raduje svaka aktivnost koja potiče želju za buđenjem zaboravljenih tradicija, priča, zvukova.

Mislim da Ćićarija  na poseban način oslikava povezanost ljudi i prirode. Kada me gospođa Marija Pavletić zamolila da kažem nekoliko riječ o Ćićariji, razmišljala sam po čemu je Ćićarija različita. Prva pomisao koja se nametnula bio je snijeg. Odmah sam prestala dalje smišljati i nabrajati jer dok je za vas snijeg nešto romantično, za nas je najčešće noćna mora. Uostalom, Ćićarija i Buzeština usko su povezane pa i nema smisla nabrajati razlike.

Kažu da su Ćići ponosni, posebni, sami svoji i da su sto godina unazad. Možda je to i istina, ali vjerujte mi, to nećete saznati ako sami ne upoznate Ćićariju i njene stanovnike. Možda se i iznenadite jer svaki kamen, cvijet i Ćić priča su za sebe. Ova je današnja priča samo djelić tajanstvenog svijeta Ćićarije.“

Taj tajanstveni svijet Ćićarije predstavljen je izložbom postavljenom u našoj školi. Na dan otvaranja izložbe i predstavljanja projekta gosti su uživali i u tradicionalnim ćićskim specijalitetima.

Tijekom tri dana posjetitelji su u dvjema učionicama mogli razgledati tradicionalne narodne nošnje Ćića i Ćićke, glazbene instrumente, posuđe i alat koji se nekada koristio, pletene čarape i ručno izrađene papuče, recepte domaćih specijaliteta ispisane rukom domaćica s Ćićarije, stare dokumente i fotografije pa čak i popis nadimaka po kojima se prepoznaje svaka obitelj u selima. Izložbeni primjerci prepariranoga medvjeda, ptica i ostalih divljih životinja koje su nam posudili Lovačko društvo Mirna Buzet i Lovačko društvo Lanišće, kao i buketići od aromatičnog bilja i cvijeća  ili rakije aromatizirane voćnim plodovima s područja Ćićarije plijenili su pažnju svih posjetitelja. Zanimljivo je bilo pogledati i fotografije s prikazom načina rada takozvanih karbunica uz primjerke finalnog proizvoda, karbuna, odnosno drvenog ugljena.

Ovim putem Srednja škola Buzet zahvaljuje svim sudionicima koji su na bilo koji način pridonijeli realizaciji projekta, a to su: Udruga Jažulice,  Irena Šverko, Branko Zlatić,  Miro Šverko, obitelj Čendak, obitelj Žudić, Gordana Čalić- Šverko, Jadranka Vivoda, Vesna Šverko, Zlatka-Zlata Marzi, Ženska vokalna skupina Lanišće, Dom za starije i nemoćne osobe Buzet, Konoba Đino, Lovačko društvo Lanišće, Lovačko društvo Mirna Buzet, TV Istra i TV Nova.

Vjerujem da ćemo se svi kad-tad odazvati pozivu gospođe Šverko: „Zato, dragi moji, put pod noge, Ćićarija vam je jako, jako blizu. Prošećite beskrajnim šumama, puteljcima i livadama, napijte se izvorske ćićske vode, uberite stručak prelijepog ćićskog cvijeća i udahnite dašak čistog zraka. Možda na tom putu sretnete i nekog Ćića koji će vam gromkim glasom zaželjeti dobrodošlicu. A na mobitel ne računajte jer nema signala.“


Lea Medica, 4. g

FOTOGALERIJA 3

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju